Prezentacione vještine su jako važne za uspješnu komunikaciju ili iznošenje nekih ideja i vrijednosti kako bi ih manji ili veći krug ljudi prihvatio ili usvojio.
One imaju dugu historiju, još od antičke Grčke. S obzirom na to da tada tehnologija nije bila razvijena, vizualno prezentiranje je izgledalo drugačije jer je bilo na trgovima, i jedina stvar na koju je prezenter mogao da se osloni bio je njegov govor, dobro uvježban i sa dobrom argumentacijom.
Prema prvim retoričkiim školama, svako prezentiranje se sastojalo iz uvoda, razrade i zaključka. Međutim, pored navedene strukture, svako prezentiranje izgledalo je drugačije jer je zavisilo i od stila, neverbalne komunikacije, ali i harizme govornika. Kako se vremenom svijet razvijao u tehnološkom i komunikacijskom smislu, i postajao dinamičniji, tradicionalni model prezentiranja nije bio dovoljan za povećane kapacitete slušalaca i njihovu brojnost. To znači da je bilo potrebno govore učiniti zanimljivijim i to većem broju ljudi. Izazov je time postajao veći.
Odlično rješenje nađeno je u analizi kampanje Baraka Obame gde se predlaže sljedeća struktura. Odmah na početku izlaganja treba iskazati poentu glavnom izjavom koja treba da sadrži samo jednu ideju. Nakon toga, navode se razlozi za poentu prezentacije, zatim slijede dokazi koji su specifičniji od razloga i baziraju se na činjenicama. Dobri dokazi vode direktno do glavne poente sa početka koju treba ponoviti još jednom tokom prezentacije. Na kraju se iznosi cilj čime se prezentovanje završava. Osnovno pravilo koje u savremenom užurbanom svijetu važi jeste da prezentacije ne bi trebalo da budu duge već kratke i efektne sa jasnim ciljem i argumentima. Bitno je da sve bude prezentirano u vidu zanimljive, najbolje lične, priče jer ima više efekata od pukog iznošenja argumenata. Zašto? Zato što priča najčešće ima aktere sa kojima se publika identificira i može bolje razumjeti poentu. Ako je priča dobro ispričana, publika osjeća poentu, i taj osjećaj je ono što motivira na akciju. Preporučuje se prezenterima da započnu pričom o sebi jer ona lako pronalazi svoju publiku koja se u njoj prepoznaje i empatično klima glavom. Prezenter time može steći kredibilitet i pokazati koje su vrijednosti u koje vjeruje.
Budući da se u eri Interneta i tehnologije, promjene dešavaju brzo i svakodnevno, postavljaju se novi izazovi i na ovom polju. U posljednjih nekoliko godina, sa ekspanzijom YouTube-a, pojavio se veliki broj jutjubera, odnosno ljudi koji u okviru svog domena interesovanja, koja obuhvataju razne oblasti poput mode, šminkanja, spiritualnosti, psiholoških savjetovanja, itd, drže govore. Imaju veliki broj posjetilaca i veliku gledanost, a primjetno je da se niko od njih ne pridržava bilo kakvih pravila prezentiranja već svakom izlaganju daju lični pečat. Publiku najčešće privlače ličnim iskustvom i harizmom, što ruši temelje tradicionalnog govorenja.
Pretpostavlja se da će u budućnosti biti sve više slobodnih načina prezentiranja u pogledu forme, naročito kada je u pitanju Internet jer se na njemu neprestano traži nešto originalno, novo, zanimljivije, što bi privuklo i zadržlo publiku.