ZAŠTO ONO BJEŠE MI STUDIRAMO?

Prođu kolokviji i ispiti, povučemo crtu i nismo ispunili planirano. Prođu prve godine studiranja, ne ide sve kako smo zamišljali. Prođu neki ljudi pored nas pa nas podsjete da ćemo sve tek vidjeti u praksi, nije to isto kao što učimo.

Pa dodaju još da diploma ne garantuje posao. A onda sretnemo onog druga što je poslije srednje počeo da radi, već par godina ima „svoj dinar“, ne zavisi ni od koga.

A onda razmislimo i zaključimo da smo mogli da radimo i nešto bez fakulteta i da u tom poslu uživamo. Ili da bismo možda isti taj posao za koji se školujemo mogli da radimo i bez diplome. Ili nam uopće „ne leži“ to što učimo, iz pogrešnih razloga smo ga upisali…

Možda u nekom drugom trenutku ili možda čak svakodnevno i mnogo češće nego što smo toga stvarno svjesni su oko nas „plodovi“ našeg studiranja. Uzimamo ih za podrazumevajuće, a možda oni ne bi bili tu da nam nije našeg mukotrpnog „kad ću više završiti“fakulteta.

Društvo

Dobro, možda imamo najbolje drugare još iz srednje, osnovne škole, ali da li stvarno postoji student koji može da kaže da nije upoznao kvalitetne ljude na fakultetu? Ne morate sa njima ispijati kafe svakodnevno, ali one kojima se obradujete kad ih sretnete, i tad ne možete da završite razgovor (da, da, to su uglavnom žene) ili samo razmjenite po koju kvalitetnu.

Ili, tim prije, ako su ti ljudi postali dioo vašeg života. Ako su to ljudi za koje možete da kažete da su vam prijatelji za cio život.

I možda to nije slučajno. Svako iz nekog svog razloga, ali u toj ustanovi se skupe ljudi nečim vezani, nešto im je zajedničko.

To su oni ljudi kojih ćete se sigurno jednog dana sa osmjehom sjetiti ili zajedno prepričavati studentske dane.

Svi ti studentski dani

Ne djeluju uvijek zanimljivo i privlačno, ali imaju oni svoje čari. Ko se ljepše i lakše organizuje od studenata? Začas zaključe da ne moraju na fakultet, pa svi zajedno odu na kafu. Začas odluče da bi večeras mogli da izađu, u drugu grad. Ili da otputuju, sutra. Ili da pomognu onima kojima je pomoć potrebna. Da uče zajedno. Da idu zajedno u čitaonicu. Da ne uče. Da ne izađu na ispit. Da rizikuju. Da odluče da ne žele još da odrastu. Da budu odgovorni. Da budu odrasli. Da rade i studiraju. Da ne rade ništa. Da budu studenti…

A da nismo ipak nešto i naučili?

Znam da nekima djeluje nevjerovatno, ali možda nešto korisno i naučimo na fakultetu… Shvatili smo do sada da se teorija i praksa ne poklapaju, da to u praksi skroz drugačije funkcionira i sve na tu temu. Zaključili smo i da džabe učimo sve to napamet kada ga se sutra i tako nećemo sjećati. Ali ipak je vjerovatno iza svega toga ostalo nešto, neka dobra osnova za dalje, nešto što će nam ipak jednog dana značiti u poslu.

Profesori

Još jedna nevjerovatna stvar. Kada bi se sada svi zamisli i sjetili se makar: jednog profesora/asistenta/„čudaka“ na čijim su se predavanjima/vježbama smijali svo vrijeme; jednog profesora/asistenta poslije čijih su se vježbi/predavanja/ispita smijali i to prepričavali; jednog profesora/asistenta od kog su čuli razna iskustva iz prakse koja neće zaboraviti; jednog profesora/asistenta od kog su čuli iskustva iz života koja su pokrenula neka drugačija razmišljanja, druge uglove gledanja; jednog profesora/asistenta čijeg ispita su jedva čekali da se otarase; onda profesori na listi dobitaka kroz studiranje ne bi bili tako nevjerovatni.

Širina

Možda bismo to primjetili tek kada bismo mogli da se vratimo na početak pa vidimo razliku, a možda sad već primjećujemo, ali najmanje što bi fakultet trebalo da uradi je da nas promijeni. Da proširi naše uglove gledanja, snalaženje, znanja, sposobnosti, društvo, odnose sa ljudima, način na koji pričamo, na koji se ponašamo, ciljeve, planove…

A šta smo to izgubili?

Ako sa druge strane tasa stavimo eventualne gubitke kao rezultete studiranja, prije nego što pretpostavimo da bi bilo bolje da nismo upisali fakultet možda treba da razmislimo o tome. Dakle diploma ne garantira posao, ali da li bi nam neka druga garantovala i da li bi uopćte radili nešto da ne studiramo i ko uopće može da tvrdi da nećemo naći posao? A onda da razmislimo, da li nas diploma ograničava? Teško da će nam diploma smetati, možda stoji u fioci da ne uzima puno mjesta, a i teško da će se neko ljutiti što smo fakultetski obrazovani, a i ne vjerujem da će nam neko braniti da radimo sa diplomom posao za koji nije tražena diploma.

Možda i najbitinije, da li možemo nešto da uradimo da stvari koje nam ne odgovaraju promjenimo i da ih okrenemo u svoju korist?